No. 1 blog post

Bok ljudi, ako itko ovo čita (zvučim kao tužna Mirna iz mirninih babuški) Ovo je moj very first blog post. Ulazim u 53-u minutu gledanja u ekran laptopa u nadi da će me obasjati feneomenalna vizija kako napisati tj otvoriti svoj prvi blog post. Sad sam sigurna da se to neće dogoditi pa ću početi na good old fashion handshake way. 

Ja sam Rene, nice to meet you. Kao lead dizajnerica i manager u zlatarnicama Karat (čitaj Katica za sve) moji blog postovi bit će vezani uz nakit (dat ću sve od sebe da ne zastranim u društveno političke teme ili one ja radna majka aka nemajka, jer to kad krene ide kao lavina). Teme blog postova bit će svrstane u tri kategorije.  Modni nakit gdje ćemo pričati o sezonskim trendovima i u modi i u nakitu. Druga kategorija o kojoj ću pisati bit će vezana uz vjenčanja, točnije zaručničko i vjenčano prstenje. Probat ću Vam odgovoriti na pitanja kako odabrati zaručnički prsten, kako odabrati vjenčano prstenje, kako odabrati dijamant, što utječe na cijenu dijamanta kako odrediti veličinu prstena itd. Treća kategorija o kojoj ću pisati će biti metalo-tehničke prirode odnosno posvetiti ću se samom dragom kamenju, plemenitim metalima i načinu izrade nakita. Bit će zanimljivo #majkemi (obzirom da je zlatarstvo u moj genetski kodu došlo preko tatinog dijela familije koje je ima korjene u Prizrenu, ovaj hešteg je semantički na mjestu).

Gdje sam bila i što sam radila?

Sad kad sam lijepo ispričala o čemu ću pričati (jer tako nas u školama uče), red bi bio da Vam kažem nešto o sebi jer i sama volim znati nešto o ljudima kojima posvetim malo svog online vremena. Rođenjem sam iz Osijeka (a srcem iz Zagreba). Lijepog grada na istoku Slavonije koji se nakon dugo vremena ponovo budi. Vratila sam se u rodni grad nakon 10-ak godina. Gdje sam bila i šta sam radila u tih 10 godina je relativno zaniljivo pa ću si utvarati da to ikoga zanima i malo o tome pisati. 

Studirala sam ekonomiju na EFZG u Zagrebu, tj imala sam sreću proći kroz jednistveni doživljaj studenstkog života na efzg koji mogu razumijeti samo efzg-ovci.  Nakon što sam diplomirala makroekonomiju zaposlila sam se u KPMG u reviziji. Znam da ne zvuči napeto, ali bilo je. Taj 17 kat u Eurotoweru je meni kao klinki od 22 godine, nesigurnoj i neiskusnoj, bio prvo pravo radno iskustvo i little did I know, možda najslađe. Kao da je bilo jučer, ulazim kroz vrata 17-og kata i kreće Suits. Nikako mi nije bilo jasno kako jedna organizacija može okupljati toliko pametne i toliko zgodne ljude. Prekinula sam s KPMG zato što me (rekli bi naši Dalmatinci) prihvatilo u King's College London. Godinu dana najintezivnijeg učenja ikad, najluđeg društvenog života, prezanimljivih mladih ludi i najboljih večera, što u restoranima što kućnim multicultural dinner party-ima. Nakon što sam uspjela magistrirati (MSc in International Management) i ostati živa, položila sam samoinicijativno CISI ispit (ne bih li bila zapošljivija u bankingu) te se zaposlila na trading flooru u Barclays Capital-u među svim onim old Essex big swinging trading floor dicks (nisam prosta nego oni sami sebe tako zovu). Neprocjenjivo iskustvo u kojem sam se prekalila, opametila, odrasla, progledala i vratila u family business. 

Nisam ni slutila da ću tek s povratkom doma pronaći sebe i da će se probuditi moja prava strast i poslovna realizacija u dizajniranju i brandingu nakita u obiteljskom poslu koji je osnovao moj djed. Kad razmišljam unazad uvijek sam potajno sanjala o tome, ali mislila sam da nisam dovoljno dobra, da nisam dovoljno kreativna, da nisam dovoljno sposobna za poduzetništvo...nisam imala dovoljno samopouzdanja. Nakon dovoljno borbe 'u bijelom svijetu' prihvatila sam samu sebe i počela sam si vjerovati. I tad je krenula čarolija :)

Eto, vjerujte u sebe...ništa bez samopozdanja. 

Xoxo, 

Rene